- Advertisement -
Prije dvadesetak godina obećavao je kao nogometaš, iako mu brzina nije bila prednost, imao je lijep pregled igre koji ga je gurao ka lokalnom nogometnom sazviježđu. U Čačincima su tada govorili, ima jedan mali plavi koji će biti sjajan nogometaš i njega treba „paziti i maziti“, no životni putevi nekada ne biraju, pa voljenog sina odvedu daleko od kućnog praga. Da, ovo je priča Sandija Skrletovića, momka koji je danas svoju sreću pronašao u suđenju. Pročitajte !!!!
- Prve nogometne korake napravio sam u Čačinačkoj Mladosti, svojoj prvoj ljubavi, da bi potom s 13 godina otišao u NK Slatinu i bio tamo do srednje škole. Srednju školu krenuo sam u Orahovici, prešao sam u Papuk i u Orahovici igrao punih 5 godina. U Čačincima se tada sklapala lijepa priča pa sam se skupa s Tonijem Ramićem vratio u Mladost. Ipak, vrlo rano sam prestao igrati jer sam napustio Slavoniju, a sreću sam pronašao u Istri, gdje sam već deset godina. Oženio sam se, radim i eto s 32. godine počeo sam se baviti suđenjem i tu sam pronašao svoju sreću – rekao je u dahu Sandi Skrletović.
U samo godinu dana Sandi je odsudio mnogo „omladinskih“ derbija:
- Sudim pionire, kadete, juniore, sudio sam turnire za djecu, pa sam tako imao čast svirati Dinamu, Rijeci, Olimpiji, Zvezdi, Partizanu. Sudio sam i djevojkama u Splitu, mahao sam prošli tjedan međunarodnu utakmicu Slovenija – Makedonija za uzrast U-14. Seniore sudim Treću i Drugu županijsku ligu, a pošto sam kasnije ušao u cijelu tu priču, moj krajnji domet bit će 4. HNL. Ja ću i s time biti zadovoljan – priča Sandi.
Sandi je danas obiteljski čovjek, supruga Ivana i sin Patrik centar su svijeta:
- Ma da Ivana i Patrik su moj centar svijeta. Za njih se živi i bori u životu. Zadovoljan sam kako ide život, rekli bi naši stari, neka ide sve po redu. Ovdje u Istri se živi puno drugačije nego u mojoj Slavoniji, ljudi znaju za čega rade jer od svoga rada mogu kvalitetno živjeti. Naravno da mi nedostaju moji Čačinci, Toni, Ivan, ekipa s kojom sam odrastao, često ih se sjetim – pomalo sjetno izustio je Skrletović.
- Strašno želim u svojim Čačincima, jer Mladost je moja prva ljubav, a prve ljubavi se ne zaboravljaju, suditi na „Švabinom memorijalu“. Marijan je bio moj idol i to mi je najveća želja, te da bar još jednom Toni Ramić, Ivan Mužar i ja složimo Mladostaški trokut. S njih dvojicom sam proveo cijelu mladost, posebno s Tonijem. Možda i uspijemo u tome. Nema veze što sam sada 500 km daleko od mojih Čačinaca, ja sam već pisao godišnji da mogu doći u Čačince i suditi „Švabin“ turnir – zaključio je Snadi te na koncu zahtijevao i ovo:
- Svaka čast vama i portalu. Ovo što radite je sjajna stvar, napokon da netko može napisati što hoće i vidi, pošteno i kvalitetno. Sve na jednom mjestu. Lokalni sport je to zaslužio. Svaka čast – završio je svoju priču „veličanstveni ćelavac“ kako ga od milja zovu u njegovim Čačincima Sandi Skrletović – Skrle.
