Nogomet često piše posebne priče, a jedna od najljepših ove sezone ispisana je u dresu orahovačkog Papuka. Njezin glavni junak je Tilen Marić, najbolji strijelac Druge ŽNL Istok, koji je sezonu zaključio s impresivnih 29 pogodaka u 18 utakmica, odnosno prosjekom od čak 1,61 gola po susretu.
No, ova priča nije samo priča o golovima i statistici. Ona je priča o povratku, upornosti i vjeri. Nakon teške ozljede i gotovo dvije godine izbivanja s nogometnih terena, Marić se vratio jači nego ikad. Povratak nije bio lagan, ali upornost i ljubav prema nogometu donijeli su nagradu kakvu je malo tko mogao očekivati, naslov najboljeg strijelca lige i slavlje zbog osvojenog prvenstva.
Ipak, skromni napadač Papuka individualni uspjeh stavlja u drugi plan.
- Prije svega, kao što sam rekao dečkima u svlačionici nakon utakmice, iako je ovo individualna nagrada, oni su najzaslužniji za nju. Bez suigrača ovo ne bi bilo moguće. Svaki moj gol rezultat je rada cijele momčadi. Svakako čestitam i Piskaću, Lukiniću i suigraču Radočaju na sjajnon sezoni – rekao je Marić.
Za njega je najveća nagrada ono što je Papuk ostvario kao momčad.
- Najvažnije od svega bilo je osvojiti prvenstvo. To je bio naš cilj od prvog dana. Ovo nije povratak kluba tamo gdje mu je mjesto, nego tek prvi korak prema tome. Grad i klub zaslužuju puno više. Pred svima nama još je puno rada, ali vjerujem da je stvoren kvalitetan temelj za ono što dolazi – poručio je najbolji strijelac lige.
Na kraju nije zaboravio one koji su mu bili najveća podrška tijekom cijele sezone.
- Hvala treneru, kapetanu i svim suigračima na podršci, povjerenju i svakoj asistenciji tijekom sezone. Hvala i vama što pratite amaterski nogomet i dajete prostor svima nama koji ga igramo iz ljubavi – zaključio je Marić.
Za Papuk je ovo bila sezona iz snova, a za Tilena Marića sezona koja će se dugo pamtiti. Nakon dvije godine borbe za povratak na teren, stigla je najljepša nagrada – naslov prvaka i kruna najboljeg strijelca lige. Ponekad brojke govore mnogo, ali karakter, upornost i ljubav prema klubu govore još više.
