I danas vam donosimo jednu zanimljivu životnu priču bivšeg nogometaša, koji je, dojma smo, mogao u nogometu ostvariti puno više. Benjamin Špoljarić (32) bivši igrač Zdenačke Sloge i orahovačkog Papuka, nogomet je prestao igrati prije 4 godine, kada je odlučio životnu sreću potražiti u Njemačkoj, gdje se sa zaručnicom Mihaelom nalazi i danas. „Benđo“ kako su ga od milja zvali u svlačionicama imao je taj instinkt napadača, nalazio se u većini slučajeva upravo tamo gdje je i trebao biti, pa je zabijao često i puno, ali znao je promašiti i nemoguće pa su gledatelji i treneri, koji su ga trenirali, često znali „čupati“ kose. „Ordinirao“ je po svojoj desnoj strani, igrajući nogomet baš onako kako se tada trebao igrati, sa stilom. O svojim počecima „Benđo“ kaže:
- Prve korake sam napravio u Zdencima u NK Sloga s 9 godina, a nagovorio me nastavnik Josip Adamec. Igrao sam u pionirima i juniorima. Bilo je tu svega od velikih promašaja ali i lijepih golova. Imao sam veliku pomoć jako dobrih igrača ( Kušara, Durmišija, Kirisa, itd ) koji su uvelike pridonijeli da se uvijek borim za prvog strijelca. Stidljivo sam došao na vrata seniora Sloge ali nisam uspio dobiti priliku. Kako sam krenuo u srednju školu u Orahovici, tako sam razmišljao kako bi u Orahovici bilo lijepo igrati, jer Papuk je bio pojam za cijelu okolicu i županiju. Došla je 2008. godina, stigao sam u Papuk , na mala vrata. Krenuo sa juniorskim nogometom, pod palicom trenera Božidara Ćošića, a nakon osvojenoj naslova dobivam poziv trenera Krsnika za ulazak u seniore i tu je sve počelo – krenuo je sa svojim pričom Špoljarić.
Špoljarić je u Orahovici u Papuku proveo dugih 10 godina (od 2008. do 2018. godine):
- Puno sam suza i znoja prolio u Papukovom dresu. Bilo je tu teških trenutaka, kao što su brojne ozlijede, propuštene prilike, zbog kojih se nekima kosa dizala na glavi ( tko je ima ) ali i puno lijepih pogodaka. Ne smijem zaboraviti puno dobrih ljudi koji su me trenirali, puno prijatelja koje sam upoznao i bili mi kao dio obitelji s kojima sam dijelio dobro i zlo. Najviše od svega naučio sam puno lekcija o životu i životu, jer nogomet mi je bio sve. Treniralo se ujutro, treniralo se navečer, po kiši, po suncu, po snijegu. Meni je Papuk bio sve – kaže „Benđo“
Najteži seniorski poraz u karijeri Benjamin je doživio u Ludbregu kada je Papuk doživio katastrofu. Sjeća se Špoljarić i Končanice i trenera Mandića:
- Pamtim i datum 22.10.2011., primili smo čak 9 komada. Taj poraz me i danas boli, ali tada smo spoznali da bez rada i treninga nema rezultata. Najviše pamtim iz seniorskog nogometa, kada me je trener Mandić na poluvremenu u Končanici s bočnog igrača stavio u napad i postigao sam tri pogotka te smo pobijedili 4:1. Igrači koji su me potaknuti da budem sve bolji i bolji, bili su i Ivan Lenard i Tomislav Bušljeta. Ovaj drugi je prava ikona i pravi profesionalac , takvo srce na terenu, prijateljstvo izvan njega i ruka pravde je teško opet upoznati i naći – dodao je Špoljarić kojem je najdraži stadion na koje je igrao onaj u Koprivnici.
- Najdraži stadioni gdje sam igrao bili su oni u Koprivnici i Čakovcu gdje danas igraju Slaven Belupo i Međimurje, no ipak Papukov je taj kojeg nosim sa sobom u srcu.
Danas Benjamin svoj kruh zarađuje u Njemačkoj, radeći u velikoj tvornici koja proizvodi začine:
- Dobro mi je, znam za što radim i za što sam plaćen. Zaručnica Mihaela je također u Njemačkoj i lijepo živimo. Često dođemo u Hrvatsku, ipak tu nam je sve. Pratim što radite i cijenim sve što ste do sada učinili za lokalni sport. Svi mi koji smo bili u sportu s velikom radošću čekamo svaki vaš članak i svaku vašu priću. Čestitam na velikoj profesionalnosti, samo naprijed. Hvala što ste me sjetili, ovo je za mene čast – zaključio je svoju priču Benjamin Špoljarić.
Sretno !!!!!
Benđo zabija Đurđevcu
