Denis Prša (32) još je jedan od momaka koji je dugi niz godina trčao po Papukovom igralištu, a danas je daleko od svojih Kutova, Zdenaca, Orahovice. „Prle“ kako su ga od milja zvali još uvijek igra, ali u Njemačkoj u FC Horgersdorf (liga slična Prvoj ŽNL). Životna priča ovog dobrog momka, isto taklo i nogometaša, ide nekako ovako !
Prve nogometne korake naučio je u zdenačkoj Slozi u kojoj se nije dugo zadržao, jer „mali“ je imao ono nešto. Papuk je bio logičan slijed zbivanja. Tamo je odmah uskočio u prvu juniorsku jedanaestorku kod tadašnjeg trenera Božidara Čošića, a nedugo zatim, trener seniora Zoran Mandić pozvao ga je da se priključi prvoj momčadi:
– Uh kakvu je Papuk tada imao momčad, Kulešević, Marijanović, Lenard, Bušljeta, Duspara, Jukić, Milković, Jaković. Sjećam se da smo te godine igrali finale Županijskog kupa protiv Suhopolja, koji su tada ušli u 2 HNL. Za Suhopolje je igrao naš Stipe Buljan – rekao je u uvodu Prša.
Denis nije bio baš puno od priče, više je volio pričati kako kaže na terenu. Sjeća se „Prle“ nekoliko lijepih ali i ružnih trenutaka:
– Znam da vas novinare zanima gotovo sve, ali nikada nisam bio od medija, ali cijenim sve ovo što radite za nas sportaše. Više sam volio odigrati dobru utakmicu pa brzo pobjeći u svlačionicu da me nitko ništa ne pita, Hahahaha. Neću nikada zaboraviti osvajanje naslova s juniorima te sa seniorima u Prvoj ŽNL. Ligu smo tada osvojili bez poraza. Uh, a najgori trenutak mi je teški poraz u Ludbregu od Podravine od čak 9:0 – kaže Prša.
Nakon orahovačke epizode, Prša je sreću potražio u seniorima Crnca, Mikleuša i Munje iz Velikog Rastovca, a danas (već 4 godine) igra u Bavarskoj u FC Horgersdorf.
– Radim u Njemačkoj kao vodoinstalater. Dobro mi je, zadovoljan sam. Ima djevojku Ivanu s kojom planiram provesti ostatak života. U potrazi smo zajedničkog stana pa ćemo se skrasiti na jednoj adresi. Volimo se i to je najbitnije. Što se nogometa tiče ovdje ljudi baš vole nogomet, na utakmice dolazi više od 1000 ljudi, brutalno. Tereni su fantastični, pravi tepisi. Svako selo ima baš odlične uvjete. Prihvatili su me kao svoga i zaista nogometno uživam, igram na lijevoj strani, bliže sam protivničkom golu i to mi najviše odgovara. Naglasio bih da niti jedan nogometaš u našoj momčadi nije plaćen, svi igramo nogomet iz ljubavi. Život je sređen nema što – nastavlja svoju priču Denis.
Trenirali su ga mnogi treneri, on spominje dvojicu:
– Izdvojio bih Zorana Mandića i Igora Brkića, od njih dvojice sam najviše naučio. Obojica su bila odlična za tjelesnu pripremu igrača, Zoran je imao specifičan pristup igračima dok je Igor bio poput pravog profesionalca.
Kada dođe u Hrvatsku u svoje Kutove onda obožava s prijateljima na hakl:
– Dva puta godišnje dolazim u Hrvatsku. Obožavam, s frendovima otići na hakl, a posebice volim igrati protiv dragog prijatelja Borisa Cabicara. Njemu obožavan prodati tunel i bicikl, nakon toga mirno mogu nazad na posao u Njemačku – kaže Denis i zaključuje:
– Život je takav, piše svakakve priče. Naravno da bi svatko želio ostati u svojoj Domovini, no ovdje od svoga rada može živjeti, u Hrvatskoj to još uvijek nije moguće. Hvala vama što ste me se sjetili i što radite puno za nas sportaše. Svima šaljem puno lijepih pozdrava iz Njemačke – zaključio je Denis Prša.
Fotografije: Osobna arhiva Denis Prša
