Piše: Slobodan Kadić
Fantastična je ta Engleska! Prvo voze krivom stranom ceste, pivo toče u pintama, a nekada su i mlijeko u trgovinama prodavali u galonima. Za razliku od Londona koji je velegrad, Liverpool ima puno manje stanovnika, svakako, manje od milijun. Simpatični je to gradić definitivno jeftiniji od glavnoga grada u kojemu se gore spomenuta pinta (568 ml) može kupiti za nešto manje od tri funte ili 26 kuna. Za hrvatske pojmove, to je doista previše jer je kod nas pivo prilično jeftino i lako dostupno, a za engleske pojmove – čista bagatela. Hoteli su i tu skupi, baš kao u čitavom Ujedinjenom Kraljevstvu, baš kao i restorani i usluge. Za one tanjeg novčanika, postoji bezbroj hostela koje nude noćenje s doručkom već za dvadesetak funti.
Iskreno, na prvu me Liverpool nije osvojio. Znao sam da je to grad Beatlesa i nogometnog kluba Liverpool na rijeci Mersey, ali tek kada sam zakoračio njegovim ulicama i dokovima, osjetio sam šarm kojeg je teško zaboraviti. Ali, možda da krenemo redom. Najjeftinije do Liverpoola se može iz Budimpešte pa preko Švedske i Poljske za dvjestotinjak kuna (ukoliko ste ljubitelj Ryanaira i Wizzaira) ili izravnom linijom nekoliko puta tjedno. Lakše je doći do obližnjeg Manchestera pa onda autobusom do Liverpoola jer mnoge svjetske kompanije ne lete na mali liverpoolski aerodrom koji se, zamislite, zove John Lennon. Svakih pola sata, autobusom možete do središta grada, a to zadovoljstvo stoji jednu funtu (i možete platiti karticom što znači da pri slijetanju ne morate odmah na bankomat). Ukoliko želite napraviti englesku turu, možete i zrakoplovom do Londona pa onda vlakovima i autobusima (ukoliko planirate ranije, cijene znaju biti povoljne). Načelno, željeznica u Velikoj Britaniji je pouzdana i ne baš jeftina. Vlakovi ne kasne kao naši, modernizirani su s vagon restoranima i stjuardesama i stjuardima koji se povremeno nasmiju.
Povijesno, moje trenutno odredište ima savršenu lokaciju na ušću rijeke Mersey u Irsko more. Biznis s duhanom, šećerom i robovima, pomogao mu je da 1850. procvate u drugi grad iza Londona. Prije 14 godina, bio je europski grad kulture te obnovio postojeće građevine: The Liver Building, The Cunard Building i The Port of Liverpool Building na doku sv. Georgea. Tako je grad Beatlesa, nogometa, ali i gimnastike, opet postao turistička meka pa ga obilazi čeljad iz čitavog svijeta. Sreo sam i brojne Korejce i Japance, svi su oni željeli na stadion pa onda guštati u podnevnom šušuru na prilično svježem zraku koji itekako prolazi kroz kosti. Naviknuti su Englezi na to nakinđureno vrijeme, stalne kiše i oluje, a mi stranci samo šutimo i trpimo. A slušate li Beatlese? Pjesma All you need is love svakodnevno leti svijetom na raznim radijskim postajama i daje nadu milijunima ljudima, zaljubljenima i nezaljubljenima. Skupljaju se tu mladi glazbenici, neki novi Beatlesi… I mogao bih sada nabrajati desetine popularnih pjesama, ali toliko mjesta baš i nemam. Netko je napisao da je Liverpool grad noćnog života i ne baš lijepih žena, ne sjećam se tko dok promatram maskirane građanke i građane jer se ovdje Haloween itekako slavi. Grad je to ljubaznih ljudi, kada vide da zbunjeno tražite put, sami stanu i pitaju mogu li pomoći. Rijetko će vas „otpiliti“ kao u nekim gradovima u kojima žive agresivni ljudi. Liverpool Eye (Liverpoolsko oko) – priča je za sebe. Raznobojno se okreće tijekom večeri i pruža prekrasni pogled na sve uokrug. A kada padne mrak, treba svakako nešto i pojesti, a osim „fish and chips“, iznenadio sam se što ovdje postoji i pravi, pravcati China Town. I tamo sam sreo puno Kineza koji su kao turisti došli u grad. Nije mi jasno zašto kineski turisti idu u China Town, zar im nije dosta domaće hrane u Kini, prije bih svaki dan kušao ribu s lošim čipsom! Pa onda pivce za živce za one koji vole pivo ili možda škotski viski? Danju za relaksaciju valja prošetati dokovima ili se provozati trajektom, a mala je vjerojatnost da u ovim danima godine nećete naletjeti na buru koja je ista onakva kao i na Jadranu. Osim po nogometu, Liverpool je poznat i po gimnastici jer se tu održava ovogodišnje Svjetsko prvenstvo, a ti je jedan od razloga zašto sam tu „samo“ desetak dana.
Nego, idem ja da mi se na ugrije pivo (unatoč dražem viskiju, ali rano je!), baš sam se raskokodakao. Uvijek se u Rimu treba ponašati kao Rimljanin. I nikako drukčije!
