U Zagrebu je bio voljen pa omražen, u Splitu gotovo ikoniziran, voljen do božanstva. Njegova izjava „Cijeli život sam Dinamovac, ali ponosan sam što sam igrao za Hajduk“ još uvijek odzvanja hrvatskim eterom i svaki pravi poznavatelj nogometa, zna što ta izjava znači. Bio je gentlman u kopačkama, frajer, paker, strijelac Niko Kranjčar.
Već sa 16 i pol godina prozivali su ga velikim talentom i budućnosti hrvatskog nogometa, uz nerijetko uspoređivanje s najvećim europskim igračima poput Zidanea. Prvi službeni nastup za zagrebački Dinamo, zabilježio je 2001. godine sa 16 godina. Tri mjeseca prije svog 17. rođendana postigao je prvi službeni pogodak u prvenstvu. Sezona 2002./03. potvrdila je silni talent. U Dinamu je trener bio Miroslav Blažević, koji mu je dao kapetansku vrpcu kluba, čime je Niko s 18 godina postao najmlađi kapetan u povijesti Dinama. Te je sezone zabilježio sjajne rezultate, s Dinamom osvojio prvenstvo, te bio proglašen najboljim igračem lige. Početkom 2005. godine zbog loših rezultata kluba, Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić kaznio je igrače smanjenjem plaća, što Kranjčar nije prihvatio tvrdivši da nisu samo igrači krivi za loše rezultate. Nakon toga stavljen je na transfer listu te je njegov odlazak bio siguran. Vuklo ga se od Milana, Valencije, Portsmoutha do Dinama Kijev i svih moskovskih klubova. Na kraju je završio u najvećem rivalu Dinama, splitskom Hajduku. Taj je transfer popraćen ogromnim medijskim zanimanjem, te je bio najveća sportska vijest godine.
Kranjčarova karijera bila je sjajna, nakon Dinama i Hajduka igrao je još za Portsmouth, Tottenham Hotspur, Dinamo Kijev, Queens Park Rangers, New York Cosmos i na koncu Glasgow Rangers.
U najdražem dresu (od 2004. do 2013. godine) Niko ja sakupio 81 nastup upisavši 16 pogodaka.
- Niko Kranjčar i da samo to kažem, dovoljno sam rekao. Kada se pogleda njegov igrački put, mogu samo skinuti kapu i nakloniti se. Nosio je težak teret na leđima zbog oca Zlatka, no Niko je bio vrhunski igrač i odličan momak. Imao je taj vic u nogama, neočekivani potez, briljantu loptu. Igrao je za najveća dva kluba u Hrvatskoj, a njegov doček u Splitu niti jedan Hajdukovac nikada neće zaboraviti. Veselim se što ću Niku zagrliti u Orahovici i zahvaliti se na svemu što je učinio za mene i moju karijeru – rekao je Pranjić.
Niko uvijek tih i povučen, nenametljiv, ali uvijek za mikrofon i izjavu:
- Pranja je ostavio iza sebe strašnu karijeru. Puno igrača o takvoj karijeri može samo maštati. Čestitam mu na svemu što je učinio za HR nogomet, za svoj Papuk i nogomet u cjelini. Veselim se takvim događajima posebice zbog humanitarnog karaktera, jer bitno je pomoći malom Petru i njegovim roditeljima. Igrat ću sa sjajnim igračima i strašno se radujem dolasku u Slavoniju. Pozivam sve da dođu i jer tako pomažu Petru ali i odaju počast svom Pranji. Orahovica i Slavonija vidimo se – rekao je Kranjčar za 33515.
Ivan Bošnjak, Gordon Schindelfeld, Josip Šimunić, Bojan Živković, Igor Babić, Ivan Rakitić, Goran Popov, Miralem Sulejmani, Ivan Klasnić, Hrvoje Vejić, Edurado Alves Da Silva, Niko Kranjčar……..
Posljednja igračka utakmica Danijela Pranjića u Orahovici na stadionu Papuka, bit će odigrana 24. lipnja u 18,oo sati, u organizaciji udruge 33515, suorganizaciji Grada Orahovice i županije Virovitičko – podravske te pod generalnim pokroviteljstvom Vinarije Patkoš i Osječke pivovare. Sav prihod s ovog humanitarnog spektakla namijenjen je za pomoć u liječenju desetogodišnjeg Petra Špeha.
Fotografija: Drago Sopta/HNS
