Jučer je u Čačincima u „Rupi“ , pobjedom Mladosti, završen 19. Memorijalni turnir Marijan Biondić „Švabo“ koji se igrao u spomen na jednog od najvećih čačinačkih nogometaša u povijesti. Turnir smo popratili medijski baš onako kako smo i željeli, svakodnevnim izvještavanjem, fotografijama, video uradcima, komentarima. Naravno da se ne može biti na svakom događaju, pa iznimnu ulogu u kreaciji izvještaja igraju i organizatori, prijatelji sporta, kibiceri, svima njima se od srca ovako javno zahvaljujem.
Događanja iz kulisa onoga što vide posjetitelji i čuje javnost, uvijek su zanimljivija od pukog rezultata, pa smo tako odlučili danas podijeliti s vama, ono što većina od vas ne zna, a eto mi smo doznali.
Ivan Mužar predvodnik je jedne nove Mladosti, s desetkom na leđima i kapetanskom vrpcom oko lijeve ruke, predvodi Zubakove izabranike i tako iz utakmice u utakmicu, no u subotu i nedjelu to nije bilo tako. Naime, s Ivanom u momčadi igra i “Švabin” sin Boris. Brojne ozljede i nemogućnost redovnog treniranja, ostavile su ga često u fotelji mirnoga obiteljskog doma, no ove godine „mladi Švabo“ osjetio je da „Rupa“ želi njegovu „nazočnost“, jer nakon 25 godina Mladost želi naslov. Vratio se treninzima i danas Zubaku znači kao suho zlato.
Ivan, kapetan od formata, osjetio je upravo ono što svaki predvodnik jedne momčadi mora osjetiti. Bez puno razmišljanja i konzultacija, skinuo je traku i stavio ju oko lijeve Borisove ruke. Pogled dva prijatelja, zagrljaj, možda i koja iskrica u oku, ostalo je već sada povijest. Mladost je osvojila trofej, Boris je kao kapetan podigao pobjednički pehar, a kući je odnio i trofej namijenjen najboljem igraču turnira. A u pitanju je bila samo kapetanska traka……. I onda za kraj potez Biondića. Naime, tijekom susreta dogodio se strašan duel u kojem je ozljedu zaradio mladi Nikola Krmpotić, gubitak svijesti, krvi koja je potekla, puknuća jagodične kosti drugog igrača, Boris je hladno pehar predao upravo malom „Maki“…….
Tko će suditi turnir, pitao je na Organizacijskom odboru predsjednik Hećimović? Netko je dobacio pa naš Colina, valjalo bi pitati čovjeka može li doći tih dana u svoje selo ?
Čim je vidio na svom displeju mobitela prva tri broja 033, bilo mu je jasno o čemu se radi.
- Dolazim, nema zapreka, mogu samo umrijeti da ne dođem. Nema tada ni supruge, šefova, prijatelja, staraca, ja dolazim, a kada to odsudim u svom selu i svojoj Rupi, ne moram više suditi niti jednu utakmicu u životu – rekao je tada Sandi Skrletović.
Sandi nema auto, ima ali se Franjo Josip u njemu vozio i nije sigurno da bi prošao Učku, pa je taj momak izvadio nešto više od 400,oo kuna za povratnu kartu, pa je preko Požege, autobusom, s plastičnom vrećicom u ruci, u kojoj je bila samo četkica za zube i sudačka oprema, stigao na svoj kućni prag, samo da bi odsudio 3 utakmice.
- Švabo je bio moj idol, njegov odlazak za mene je bio poput gubitka svojih najrođenijih. Oni koji me poznaju znaju da je tako, pa je moj dolazak u Čačince ovaj vikend bio samo logika događaja – rekao je najpoznatiji čačinački „ćelavac“
Čovjek koji je više novca u životu potrošio na sudačku opremu nego za šišanje, ispunio je svoj sudački san. Sudio je „Švabino“ finale. Iako se u finalnom srazu mogu preispitivati neke njegove odluke, Sandi je „svirao“ pošteno, jer „Švabo“ je volio samo pošteno. Bilo je povika nakon utakmice o suđenju, izrađivali su se lažni Facebook profili, kako bi se komentiralo, upućivale su se i ružne riječi, „ćelavi“ nije dopustio spominjanje majke, muškog spolnog organa, bacanje lopti, komentara, povika i omalovažavanja. Pravi sudac, koji drži do sebe to neće dopustiti, a „ćelavi“ drži…..
Nakon završetka turnira, poravnavaju se računi, zatvaraju stavke, rješavaju dugovi, pa se moraju platiti i suci. Znate li koliko je koštao Sandi?
Velikih, prevelikih, skupih 0 kuna, da napišemo i slovima nula kuna:
- To što ste namijenili za mene, kupite djeci sokove u Školi nogometa. Ovo se ne može naplatiti. Hvala vam što ste me zvali – rekao je „ćelavi“ pa sjeo ponovo u autobus i s najvećim buketom cvijeća (jer supruga baš nije bila sretna), otišao svojoj Ivani i Patriku, koji ga tako dugo čekaju……
Iza kulisa… Nogomet piše najljepše priče …….
