Kada se govori o Prvoj ŽNL, malo je igrača koji toliko dugo i toliko snažno ostavljaju trag kao Milenko Beneš. Borac bez kalkulacija, igrač koji nikada ne uzmiče pred izazovom, strijelac kada je najpotrebnije i vođa na terenu i izvan njega. Upravo zato ne čudi što su čitatelji portala 33515 svojim glasovima kapetana Dinama iz Josipova izabrali za najboljeg igrača Prve ŽNL u sezoni 2025./2026. u sklopu 3. Trofeja “Vina Patkoš”, s 47 osvojenih bodova i 1.040 glasova.
Priznanje je stiglo nakon još jedne sezone u kojoj je Beneš pokazao sve ono po čemu ga nogometna javnost godinama prepoznaje. No, koliko god mu individualna nagrada značila, iz njegovih riječi jasno je da će za njega uvijek na prvom mjestu biti momčad.
- Prije svega želim se zahvaliti vama na promociji meni najdraže igre, nogometa. Želim se zahvaliti i svima koji su dali svoj glas meni, ali i svim kolegama koji igraju nogomet. Ovo je individualna nagrada koja mi, kao i svakom čovjeku, daje osjećaj ponosa, ali bih je bez imalo razmišljanja mijenjao za bolju poziciju na tablici. Nema veće sreće nego kad utakmica završi, a upišeš tri boda i znaš da si dao sve od sebe. Ipak je ovo nogomet, momčadski sport, a za nagradu su naravno zaslužni i moji suigrači – rekao je Beneš.
U vremenu kada se često ističu osobna postignuća, kapetan Dinama iz Josipova podsjetio je na ono što nogomet zapravo jest – igra zajedništva. Zato ni nakon osvojenog priznanja nije zaboravio konkurenciju.
- Liga ima jako puno kvalitetnih igrača koji mogu igrati i zahtjevnije lige. Nekoliko igrača bih rado vidio i u svojoj ekipi i s njima dijelio svlačionicu – dodao je.
Iza Beneša je sezona u kojoj nije mogao pomoći svojoj momčadi onoliko koliko je želio. Životne obveze vezane uz Zagreb udaljile su ga od dijela utakmica, no ni to nije umanjilo njegov utjecaj na igru Dinama.
- Žao mi je što sam propustio dosta utakmica jer bih na taj način podebljao vlastiti učinak, ali i bodovno stanje na tablici svoje ekipe. Ipak, tako je kako je. Moj život je u Zagrebu, a ovo je velika ljubav vikendom – iskreno će Beneš.
Posebno mjesto u njegovoj nogometnoj priči zauzima Dinamo Josipovo, klub s kojim je tijekom godina izgradio neraskidivu vezu.
- Želim se zahvaliti i Nogometnom klubu Dinamo i El Presidenteu Brezecu, koji radi sve da me vidi nedjeljom u svlačionici. Da on nije toliko uporan i da ne voli Dinamo na takav entuzijastičan način, ne bih niti ja igrao već neko vrijeme. Zbog njega sam i sam zavolio Dinamo Josipovo i iz ničega se stvorila ova ljubav prema klubu. Tu i staje svaka priča o mome mogućem prelasku u neki drugi klub – poručio je Beneš.
A onda dolazi dio priče koji njegovu nagradu čini još većom.
Prije devet godina prošao je operaciju i danas živi s pacemakerom. Mnogi bi na njegovu mjestu davno odustali od nogometa. On nije.
- Kako se Christian Eriksen opet nedavno srušio na terenu, imao sam ovih dana dosta poziva i pitanja zašto dalje igram jer i sam imam pacemaker, ali ne mogu prestati. Ja sam bio Eriksen prije njega. Već je devet godina prošlo od operacije, ali osjećam se dobro i nije me strah – rekao je Beneš.
Možda upravo u toj rečenici leži odgovor zašto su ga čitatelji prepoznali i nagradili. Nije riječ samo o golovima, asistencijama ili bodovima. Riječ je o ljubavi prema nogometu koja nije nestala ni kada je život pred njega stavio puno veće izazove od bilo kojeg protivnika na terenu.
- Nadam se da ćemo stvoriti momčad koja konkurira za najviši plasman na tablici, da ću odigrati pokoju utakmicu i postići koji pogodak. Toliko od mene. Vidimo se na terenu – zaključio je Beneš.
I upravo tu, na terenu, gdje se osjećaju najsnažnije emocije, gdje se pobjeđuje, gubi, pada i ponovno ustaje, Milenko Beneš ostaje ono što je oduvijek bio – fajter, vođa i čovjek koji nogomet ne igra zbog nagrada, nego zbog ljubavi.
Zato priznanje za najboljeg igrača Prve ŽNL u sklopu 3. Trofeja “Vina Patkoš” u njegovim rukama ima posebnu težinu. Ono nije samo nagrada za jednu sezonu. Ono je priznanje za godine predanosti, karaktera i ljubavi prema igri koja ga ni nakon svega nije napustila.
