Imali smo poseban odnos i kao takvog ću ga zauvijek pamtiti. Rukomet mu je uz obitelj bio najbitniji segment života, jer Prebeg je živio rukomet, rukometu je i dao svoj život. Do posljednjeg dana je igrao “čovjeka” na granici prekršaja, no krojači života su ipak rekli, da mora ovu bitku izgubiti. Dobri čovječe, rukometni fanatiče, želim vam mirnu plovidbu nebeskim prostranstvima. Nikada zbogom samo doviđenja. I da, pozdravite Puca, Sarača i ne zaboravite igrati “čovjeka”. Mirno snivajte….
Vašoj obitelji, svim vašim rukometašima, koje ste tako neizmjereno voljeli, redakcija portala 33515 izražava iskrenu sućut.
Pogledajte posljednji razgovor kojega smo vodili 26. studenoga, kada smo se zadnji puta i vidjeli: