Bližimo se povijesnom nogometnom dvoju, sigurno jednoj od najvećih utakmica u Papukovoj 97 -godišnjoj povijesti. U Orahovicu u utorak, a u sklopu 1/16 finala SuperSport Hrvatskog nogometnog Kupa, stiže zahuktali Osijek. Kako smo saznali, Osijek dolazi u kompletnom sastavu, jer ništa se ne želi prepustiti slučaju.
Složili smo tri lijepe priče o igračima koji su nosili dresove i Papuka i Osijeka, a danas donosimo četvrtu. Pomalo već zaboravljeni vratar, Orahovčanin Ivan Jukić, danas feričanački zet, imao je tu čast da obuće vratarski dres Osijeka i tako se zauvijek upiše u klupske sportske almanahe. Ivan je danas miran obiteljski čovjek, piše pjesme, izdaje knjige, bavi se umjetnošću, ali ostao je i u sportu. Svoje nogometno vratarsko znanje prenosi na mlade, radeći kao trener vratara u našičkom NAŠK-u i čačinačkoj Mladosti. Svoje prve vratarske korake Ivan je učinio u Papuku (i otac mu je bio vrhunski vratar), potom ga je put odveo u Osijek, Metalac, NAŠK…..
Kao mladac Ivan je itekako obećavao, Njegova vratarska umijeća nisu ostala nezapažena. Stizali su pozivi brojnih klubova, između ostalog javili su se i Rijeka i Osijek. Jukić je tada bio jedan od rijetkih trećeligaških vratara, koji je dobio poziv za dolazak u reprezentaciju HR do 20 godina. Sjeća se Jukić tih dana:
- U Osijek sam došao 2000. godine, odigrao sam dvije službene utakmice, protiv Šibenika i Cibalije i to je bilo to. U to vrijeme trebao sam biti u Rijeci prvi vratar, te su poluszone bili prvaci i to pokraj Tafre i još 16 vratara koji su došli na probu, ali sam se tada odlučio za Osijek i mislim da sam pogriješio, no tako je tada bilo. Te godine još Nenad Bjelica igrao, bili su ti u Prišć, Ergović, Beljan. Stanko Mršić bio je trener. U Papuku sam trenirao i 3 puta dnevno, branio sam za prvu momčad sa 16 godina. Bilo je teško probiti se, no ja sam uspio, na žalost kratko je trajalo, jer bilo je i drugih životnih prioriteta – počeo je svoju orahovačko – osječku priču Ivan Jukić.
Dok je studirao, Jukić je branio i boje svog Fakulteta, a u dva je navrata na turnirima koji su igrani diljem Europe, proglašavan najboljim fakultetskim vratarem svijeta:
- Da vrijedna uspomena. Na nogometnim natjecanjima na kojima sam bio s Fakultetom, proglašavan sam dva puta najboljim svjetskim fakultetskim vratarom. Super sjećanja – priča Ivan.
Susret njegova dva bivša kluba u utorak u Orahovici neće propustiti, jer kako kaže ne dolazi Osijek u službeni „posjet“ Orahovici svaki dan:
- Osijek je sad u usponu, trebali bi to lako dobit, samo za razliku od onih vremena, kada su svima ispod njihovog ranga davali po 10 komada, više nije taj omjer snaga. Svi danas igraju nogomet tako da ta razlika neće biti tolika, ipak očekujem laganu pobjedu Osijeka. U Papuku se dobro radi sa solidnim rezultatima ali mislim da tu ne bi trebalo biti problema za Osječane, ako pristupe ozbiljno. Za ovakve utakmice ne treba poseban poziv, Orahovčani su zaslužili svojim igrama ovu utakmicu koju će pamtiti dok su živi, a s druge strane lopta je okrugla pa ćemo vidjeti. Mogu samo poručiti mojim Papukovcima neka se opuste i uživaju u nogometu. Većina stadiona navijat će upravo za Papuk i nema razloga da budu u grču. Znam da će trema igrati veliku ulogu, no čim lopta krene sve će biti drugačije. Momci su zaslužili ovu utakmicu i ja im želim sreću – zaključio je Ivan Jukić nekada prvo vratarsko ime ovih prostora, a danas učitelj mladih slavonskih vratara.
Susret 1/16 finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Papuka Osječko
