- lipnja 2023. godine Orahovica nije bila samo grad nogometa, bila je grad velikog srca. Na prepunom stadionu od igračke karijere oprostio se Danijel Pranjić, jedan od najvećih nogometaša koje je ovaj kraj dao Hrvatskoj. No, toga dana rezultat i nogomet bili su u drugom planu. Svi su igrali za jednog dječaka, za Petra Špeha iz Čačinaca. Tisuće ljudi, brojna poznata nogometna imena, Pranjićevi prijatelji, cijela nogometna obitelj i naš portal 33515.net udružili su se kako bi malom Petru i njegovoj obitelji pokazali da nisu sami. Tog dana skupljala se nada skupljala se vjera, skupljala se ljubav.
Tri godine kasnije mnogi se pitaju, gdje su danas Petar i njegova obitelj, kako je tih dana govorio Pranjić, jedina prava zvijezda na njegovom oproštaju?
Nažalost, prva transplantacija bubrega nije uspjela, iza Petra su novi pregledi, novi odlasci liječnicima, novi strahovi i nova čekanja, no, ono najvažnije nije nestalo, nije nestala nada. Majka Mirela i otac Stjepan i dalje svu svoju snagu, ljubav i život podređuju svom dječaku. Njihova svakodnevica i dalje je ispunjena liječničkim pregledima, neizvjesnošću i brigom, ali i vjerom da će Petar dobiti novu priliku.
Pije nekoliko dana upravo su se Mirela i Petar vratili iz austrijskog Innsbrucka.
- Bilo je odlično, sve na svjetskoj razini, od bolnice do liječnika. Nažalost, smatraju da ja možda nisam najbolji izbor za donora jer sam Petru sve i najpotrebnija sam mu u svakodnevnoj medicinskoj skrbi. Ipak, još će sve dodatno proučiti i pristali su da sljedeću transplantaciju radimo kod njih. Kada Petra ponovno stave na listu i dobijemo poziv, idemo u Innsbruck – ispričala nam je Mirela.
A onda je izgovorila rečenicu koja stane u samo nekoliko riječi, a nosi težinu cijelog njihova života:
- Ako želiš, podijeli ovo. Možda bi i Danijel volio znati da ipak još postoje šanse za život.
I postoje.
Jer ljudi poput Mirele i Stjepana ne odustaju, roditelji poput njih ne znaju za predaju, oni svaki dan iznova skupljaju snagu, i kada je više nemaju. Prisjećajući se humanitarnog oproštaja Danijela Pranjića, Mirela kaže kako nikada neće zaboraviti što su za njih učinili Pranja, njegovi prijatelji, ljudi koji su ispunili stadion i svi oni koji su tih dana živjeli uz Petra.
- Ne postoje riječi kojima možemo zahvaliti svima, to se ne zaboravlja. Kada ti se dijete bori za život, a cijeli jedan grad, cijela jedna županija i ljudi koje nikada nisi upoznao stanu uz tebe, onda shvatiš koliko dobrote postoji među ljudima. Nosimo to u srcu svaki dan i nosit ćemo dok smo živi – zaključila je ova hrabra žena, žena lav, majka…..
I zato, tri godine poslije, ova priča nije priča o bolesti, ovo je priča o ljubavi roditelja prema djetetu, ovo je priča o gradu koji je otvorio srce, ovo je priča o dječaku koji i dalje vodi svoju najveću utakmicu.
I dok god postoje ljudi koji vjeruju, mole i pitaju: „Kako je Petar?“, postoje i šanse.
A Petar ih, kao i dosad, hrabro čuva.
