Na današnji dan prije šest mjeseci, na neko ljepše mjesto od ovoga, otišao je Robert Đurina, prijatelj, trener, Hajdučina, brat….. i još uvijek ne mogu vjerovati da nismo skupa, da nismo na igralištu, uz kavu, nogometnu trač partiju. J..beno fališ stari, j…beno. Znam da si gore opet u najsporednijoj stvari na svijetu, da analiziraš, komentiraš, slažeš, vičeš, trčiš…..
Pitaš stari, kako je ?
- Vjeruj tebi je ljepše i bolje. I dalje smo jalni jedni na druge, no ima i nešto lijepoga. Tvoji klinci napreduju, rastu, pitaju za tebe, i to često, prvi su stari, a znaš da su treneri rođeni spakovani, no tvoji koferi uvijek su bili zaključani crkvenim ključevima. A tvoj omiljeni starac, e da, stari i dalje smo tu, jako blizu, i sve je moguće. Znam da bi ti nešto drugačije napravio, ali vjeruj, jašemo. Kažu vrijeme liječi rane, ma jok Vučko moj, nedostaješ ………. Budi mi dobar i pozdravi sve naše i ne zatvaraj vrata, brzo ćemo……
Počivaj u miru stari moj!!!!!
