Nogometaši Papuk Osječkog 1664 završili su još jednu natjecateljsku sezonu, sezonu u kojoj su upisali povijesni uspjeh (šesnaestina finala SuperSport Hrvatskog kupa). Prvo je izbačen Karlovac, pa je u Orahovicu stigao Osijek. Pred više od 1000 gledatelja Osijek se nije lako provukao (0:2), te je tek u 93. minuti preko Belje potvrdio prolazak dalje. Bili su to dani ponosa i slave orahovačkog nogometa.
Tada su svi bili uz Papuk i njegove nogometaše, no čim je autobus s igračima Osijeka prošao pokraj benzinske pumpe, opet sve po starom. Novca za redovan rad nema, nekoliko sponzora koji vole nogomet, i par osoba koji to mogu, održali su klub da je on i danas živ, no respirator je već poodavno uključen.
Trećeligaško natjecanje na „Sjeveru“ prema onom što znamo, a i o čemu smo pisali, bilo je posljednje, bar za narednu nastupajuću sezonu. Mandić je zajedno s igračima, a nakon svakog dugog putovanja, pokušao apelirati na nogometne čelnike, da je to neizdrživo i besmisleno, ali konkretan odgovor nikada nije stigao na adresu Stjepana Radića.
Sezona je okončana na šestom mjestu (liga od 10 klubova) s 32 osvojena boda, šest više od sedme Koprivnice odnosno pet manje od petog Dinama. Odigrali su momci nekoliko sjajnih utakmica, u nekoliko ih sreća nije mazila, ali su znali biti i katastrofalno loši, posebice na gostovanjima….
Benjamin Dijanešić i Marin Vratković (igrao samo jesen) najbolji su strijelci kluba sa po 7 pogodaka, 4 je dodao Petar Špoljarić, po 3 su puta zabijali Stipe Čavić, Matej Rukavina i Marin Zdelar, Borna Mimić (nije više u Orahovici) i Zvonimir Špoljarić postigli su po 2, dok su Jurica Šantić, Rafael Podboj postigli po pogodak.
Predsjednik Tikvan zajedno sa svojim suradnicima dovukao je Papuk do kraja sezone, kako, tako, ali ga je dovukao. Igrači sigurno nisu sretni, ali su po tko zna koji puta sav teret stavili su na svoja leđa, dovevši klub do finala Kupa i šestog mjesta trećeligaškog Sjevera. Kako doznajemo spremni su razgovarati o nastavku suradnje, no nezadovoljstvo stanjem u klubu je veliko….
Što će biti s klubom koji bi za dvije godine trebao proslaviti 100 rođendan, zaista se ne zna. U sportskim kuloarima priče su dvojake. Novi ljudi dolaze u klub, ključ u bravu, igranje samo s djecom, natjecanje u prvoj ŽNL, ulaganje u infrastrukturu, pa povratak na velika vrata za nekoliko sezona, itd, itd…
Sve su to scenariji, koji se spominju u orahovačkim nogometnim krugovima, a koji će zaživjeti, doznat će se vrlo brzo, jer pješčani sat je pri kraju…….
