Eh, da ovaj dan mogu samo prespavati, ili ga jednostavno izbrisati iz kalendara, da ne postoji, da ga nema. Na današnji dan, prije dvije godine zauvijek je otišao Robert Đurina, trener, prijatelj, sportaš, čovjek. Otišao je kako je i živio, bez pompe, mirno i bez patnje. Samo je zaklopio oči i zauvijek ostavio sve nas da se borimo u ovoj često nepravednoj zemaljskoj močvari….
Nema dana kada ne pomislim na njega, njegov vic, sličice, nogomet, Hajduk, posao, omiljenu mu Coca-colu. Nema dana. Još uvijek mislim kako je to sve bio samo ružan san, no…..
Vjerujem da mu je tamo gore puno bolje nego nama, da igra nogomet s velikanima, da ga slušaju kao trenera i da i dalje puni svoje albume. Vjerujem……
Satri moj, mirno putuj tim nebeskim prostranstvima i ne zaboravi – Nedostaješ, jeb… nedostaješ.
Tvoj 33515.net
