U puno slučajeva, nogomet piše najljepše priče, a jedna od njih je upravo i ova koju donosimo.
Jedno sasvim uobičajeno poslijepodne za Dalibora Čipčiju, organizatora ljetnog kampa Rela Madrida, koji će se ovog mjeseca održati u Slatini. Poslijepodnevni odmor, mobitel u rukama, čitanje najnovijih vijesti, praćenje rezultata, ali u moru svih tih vijesti, Daliboru je baš zapela za oko vijest Daruvarskog portala, koja nije bila lijepa. Kada je riječ o djeci i teškim bolestima, onda smo svi osjećajni i razmišljamo kako i na koji način pomoći. Upravo je to učinio i Čipčija.
- Sjećam se da sam vidio na fotografiji nasmiješeno dijete, koje je bilo bolesno i sada se oporavlja. Dječak je bio nasmiješen i na sebi je imao dres lokalnog nogometnog kluba. Naravno da me zanimalo što se zbiva. Otvorio sam vijest, i kada sam nakon pročitanog vidio što je dijete proživjelo, samo su krenule suze. Rekao sam si, ovoj obitelji i malom anđelu želim prirediti nešto što će dijete pamtiti. Tjedan dana sam o tom razmišljao, jer i sam sam otac i znam kako je kada je dijete bolesno. Kada sam htio ponovo pročitati taj članak, nisam ga više mogao naći. Razmišljao sam kako doći do roditelja i kako s tom obitelji stupiti u kontakt. Uspio sam preko portala Radio Daruvara doći do obitelji, i danas sam jedan od sretnijih ljudi, jer mali anđel će biti moj i naš gost u kampu Real Madrida, a sav trošak boravka Noe i njegove obitelji, snosit će Real Madrid – rekao je u jednom dahu Čipčija.
Noa Matina danas osmogodišnji dječak, početkom srpnja prošle godine požalio se ocu da je pao i da ga boli trbuh. Nakon što je majka Maja utvrdila da je Noa dobro, dječak se nastavio igrati. Nakon večere i prije odlaska na spavanje Noa se požalio kako je nešto crveno izbacio u WC školjku:
- Otišli smo tada ponovo u WC, zamolila sam ga da se ponovo popiški i tada sam vidjela da Noa mokri krv. Pomislila sam da se prehladio ili nahladio, nikako na ono najgore. Odmah sam mu dala da pije dosta čaja i vode, ali on je i dalje mokrio gustu krv. Suprug i ja odmah smo pošli put bolnice u Bjelovaru, i do jutra su liječnici učinili gotovo sve pretrage. Nalazi nisu bili dobri, rečeno nam je da Noa ima nešto na bubregu i da mora hitno u Zagreb – počela je priču majka Maja pa nastavila:
- Tada sam ostala s 3 eura u novčaniku i bez mobitela, no.. Sedmog srpnja smo sanitetom pošli put Zagreba, kada smo stigli i doznali o čemu se radi (suprug ostao na poslu) medicinska sestra i liječnik dali su mi telefon da se javim suprugu i kažem da je Noa teško bolestan – rekla je majka Maja.
Dijagnoza je bila užasna, karcinom od 17 cm zauzeo je cijeli bubreg, a bio je u 2. stadiju visokog rizika. Noa je i nakon dolaska u Zagreb ostao pozitivan, veseljak s velikim osmjehom na licu.
- To su dani koje ne mogu opisati. Psihijatri, psiholozi, svećenik, časna sestra doktori, sestre, čistačice na institutu, ja sam majka trojice dječaka ali oni su obitelj kakvu čovjek može samo poželjeti. Uslijedila je operacija odstranjivanja bubrega, nakon nekoliko tjedana intenzivne njege, došla je i prva kemoterapija. Čak 27 tjedana Noa je primao kemoterapije. Najgore nus pojave počele su napadati našeg sina, otkazivala su jetra, nakupila se voda, pojavio se visoki tlak, otpadanje zuba, kose, strašno nešto. U međuvremenu je suprugu pozlilo, nakon stresa prebačen je na Rebro s dijagnozom bule na plućima. Mislila sam kako neće izdržati, ali ipak čovjek nije svjestan koliko je u takvim trenucima jak – dodaje Maja pa nastavlja:
- Suprug je ostao na bolovanju, teška financijska situacija, dvoje sinova doma, molili smo za pomoć i ljudi su nam pomogli. Hrvatska i inozemstvo se diglo na noge, svi dragi ljudi pomagali su financijski, slatkišima za dečke, vrtići, svi mali ali jako veliki ljudi. U cijeloj toj priči javlja se Dalibor (Čipčija) slučajno, nismo ni shvatili odmah da se radi o velikom čovjeku koji želi razveseliti našega Nou. Nakon dužeg razgovora poziva nas u kamp Real Madrida u Slatini koji organizira nogometni klub Slatina i osobno Dalibor. Donirali su Noi besplatan boravak, bili smo u razmišljanju hoćemo li to prihvatiti, jer Noa i dalje ima ugrađen port (cijev koja vodi do srca) i smije sve ali ne smije primiti udarac ili pasti. Pristali smo i Noa će doći u Slatinu, jer nakon svega ovoga što je proživio treba ponovo socijalizaciju. Znate, Noa je veliki Hajdukovac, želja mu je bila otići na Poljud na utakmicu, da vidi stadion i tu atmosferu, na žalost još uvijek nismo uspjeli, ali i ovaj kamp u Slatini za njega će biti velika stvar – dodala je majka maja pa zaključila:
- Svi oko vas su dobronamjerni svi vam žele dobro, ali ne očekujte da vas svi razumiju i nemojte da vas razumiju jer tada bi prolazili isto što i mi, a to sigurno ne želimo nikome. Plačite kada nitko ne vidi, ponavljam, razumije samo onaj koji prolazi ili je prošao pakao, ako mislite da vam psiholozi i psihijatri mogu pomoći pustite ih u svoj život, a ako ne, budite kao ja, povucite crtu u glavi, borite se dan po dan, sat po sat, sat se uvijek mora okrenuti. Teško je, jako teško, dali se radi o tati, mami, baki djedu, svi su oni nešto, ali dijete od 7 god nije nikome ništa osim djeteta – zaključila je mama Maja.
Noa je danas dobro, ostaje mu ugrađen port do godinu dana zbog mogućnosti povrata. Svakih 6 tjedana mali anđel prolazi kroz dnevnu bolnicu na institutu na hepanirizaciju porta, kontrola krvne slike i mokraće, UVZ trbuha i RTG pluća i na emng (ispitivanje živaca u nogama). Noa i dalje prima lijekove za visoki tlak, no ono što je najbitnije NOA JE DOBRO.
Dok smo završavali ovaj tekst, tipkovnica laptopa natopila se suzama, ali suzama podrške cijeloj obitelji Matina, posebno malom heroju, koji će pobijediti u ovoj okrutnoj borbi.
Dalibor Čipčija, tako mali, a tako veliki čovjek.
Nogomet, ipak piše najljepše priče….
Noa volimo te i čekamo u Slatini, a potom i na ……………….
33515
