Neke nogometne priče nemaju veze s rezultatom, bodovima, golovima ili tablicom, neke jednostavno govore o ljudima, o prijateljstvima, životnim putevima i onim slučajnim susretima koji zapravo uopće nisu slučajni.
Jedna takva lijepa priča stigla nam je iz Istre, nakon utakmice između Purisa i Mladosti iz Rovinjskog Sela. Na jednoj strani bio je Sandi Skrletović Čačinaca, dugogodišnji nogometni sudac, kojeg smo svojedobno prozvali našim „veličanstvenim ćelavcem“. Sandijev život već ga je godinama odveo daleko od Slavonije, u Istru, gdje živi i radi, ali nogomet ga i dalje vodi terenima. Na drugoj strani bio je Luka Zeman iz Dolaca. I njega je život odveo prema Istri, točnije u Rovinj, gdje je nastavio svoj nogometni put.
I onda se dogodi ono najljepše.
Sandi je danas bio sudac, Luka igrač. Na terenu su bili u različitim ulogama, baš onako kako nogomet nalaže. A kada je utakmica završila, ostale su one najvažnije stvari, poznato lice, domaći kraj, zajedničke uspomene i osjećaj da, ma koliko daleko otišli, neke vas veze uvijek pronađu.
Zato je nastala i ova fotografija. Dva čovjeka iz našeg kraja, koje je život odveo stotinama kilometara dalje, ponovno su se susrela, tamo negdje u Istri, na nogometnom terenu.
Možda će nekome ovo biti samo još jedna fotografija nakon utakmice, nama nije, jer Slavonija ima taj neki čudan običaj da svoje ljude razbaca po svijetu, ali ih onda, kad se najmanje nadaju, ponovno spoji, nekad u rodnom kraju, nekad na nekom gostujućem terenu, a nekad baš tamo gdje ih život odvede. I zato, Sandi i Luka, neka vas nogomet i dalje vodi, a gdje god bili, neka vas uvijek barem jedna fotografija, jedno ime ili jedan pogled podsjeti na ono odakle ste krenuli.
Jer čovjek može otići daleko od svog kraja, ali svoj kraj nikada ne nosi daleko od sebe.
