Sinoćnji koncert u Valpovu za mene nije bio samo još jedan glazbeni događaj. U Valpovo sam došao isključivo zbog jednog imena, Bernarde Bobovečki. Nakon nekoliko mjeseci praćenja njezinih nastupa i objava na društvenim mrežama, prvi put sam je imao priliku slušati uživo. I mogu iskreno reći, oborila me s nogu.
Već nakon prvih pjesama bilo je jasno kako Bernarda nije tek još jedan kvalitetan vokal na domaćoj sceni. Taj glas, emocija i energija kojom puni prostor ostavljaju snažan dojam i teško vas mogu ostaviti ravnodušnima. Ambijent valpovačkog dvorca dodatno je pojačao cijeli doživljaj, a publika je od početka do kraja bila potpuno uvučena u atmosferu koju je stvarala na pozornici.
Uz sjajno uigran bend, Bernarda je tijekom večeri bez problema „šetala“ kroz različite glazbene žanrove. Od snažnih rock interpretacija do emotivnijih i mirnijih izvedbi, pokazala je širinu, sigurnost i ono najvažnije, autentičnost. Bez obzira što je pjevala, ostala je svoja. Emotivna, iskrena i glazbeno moćna. I dok ovih dana mnogi pričaju o Jakovu Jozinoviću i svojevrsnoj histeriji koja se stvorila oko njega, imam osjećaj da ime Bernarde Bobovečki još uvijek ne dobiva pažnju koju zaslužuje. A zaslužuje je itekako. Zanimljivo je kako Bernarda još uvijek nema svoju autorsku pjesmu, no ono što radi kroz covere izvodi gotovo besprijekorno. Njezine interpretacije ne zvuče kao kopija originala, već kao pjesme koje je na trenutak potpuno prisvojila i dala im vlastiti pečat. Ako je još niste poslušali uživo, moja iskrena preporuka je da to učinite prvom prilikom. Jer neke glasove i energiju jednostavno ne možete doživjeti preko ekrana.
A nakon svega viđenog i poslušanog, nameće se samo jedno pitanje, je li napokon vrijeme za prvu autorsku pjesmu Bernarde Bobovečki?
Tonino Rađenović
