Piše: Slobodan Kadić
Moj se boravak u Liverpoolu približava kraju, već ću u ponedjeljak lagano preko Bruxellesa i Budimpešte do Slavonije, ali ovo još nije oproštaj od vas. Dok u Orahovici vjerojatno još pjevaju slavuji i vjeverice kolo vode kod lokomotive uz autobusni kolodvor, ovdje daždi cijeli dan pa će danas biti i takva tema. O svemu sam pisao, ali o hrani osim ribe i čipsa – nisam. Kao i u čitavoj zapadnoj Europi, dobrih restorančića ne manjka. Voli narod azijski wok, a ni indijska tikka masala mu nije mrska. Riječ je posebno ljutom umaku koji se obično jede uz piletinu i doista je fantastičan. Meni kao Slavoncu odgovara ljuto pa bih se u Indiji lako snašao. Naravno da u Liverpoolu živi puno Indijaca, ali i mnogih drugih neeuropskih naroda. Nekako mi se čini da je onih Europskih najviše Poljakinja i Poljaka, a i mislim da mi se ne čini! Došli su ljudi u Veliku Britaniju na vrijeme i prije Brexita, a nije zanemariva niti brojna hrvatska zajednica koja je također osim Irske ovdje došla trbuhom za kruhom. Turisti obično kupuju sendviče sa slaninom ili nekim umakom za funtu ili dvije (pokatkad i s pedesetak posto popusta), a rijetko se odlučuju baš za kompletan obrok koji ovdje s nekom čašom vina može koštati i oko petstotinjak kuna što baš i nije malo. Tzv. bacon butty je sendvič sa slaninom između dvije kriške prženog kruha. Ako vas netko pozove na nedjeljno englesko pečenje, obično će biti posluženo pečeno meso (uglavnom janjetina) ili meso s roštilja s yorkširskim pudingom, nadjevom, graškom, mrkovom, cvjetačom… Na pečenje me nisu zvali, ali na šalicu čaja – jesu! Riječ je o uglavnom indijskom ili kineskom tradicionalnom čaju serviranom uz kruh, maslac ili kolačiće. Vrijeme za čaj je u pet popodne, a nerijetko se u njega ulijeva i rum, a pokatkad i mlijeko, što mi prilično neshvatljivo, ali poštujem!
Ono što me posebno uveseljava, pravi je engleski doručak. Uključuje slaninu, pržena jaja, tost, grah, kobasice, rajčice sa žara, krumpir, gljive, puding… Grah je kuhan i malo neshvatljiv za doručak, ali što je – tu je! Kao i svaki doručak, nakon nekoliko dana ovaj jelovnik postane dosadan pa sam ga ubrzo počeo zaobilaziti te posjećivati restorane azijske kuhinje. Nadam se da sam vam pomogao da postanete gladni i da sada zavirite u hladnjak po neki zalogajčić fine slavonske hrane.
S fotoreporterske i novinarske strane – ništa novo, osim već oglašene osvojene nagrade dana za jednu gimnastičku fotografiju. Nagrada je bila – boca pravog liverpoolskog džina, još je nisam otvorio, a još imam samo sutra vremena za počastiti fotoreportersko i novinarsko društvo. U nedjelju je zadnji finalni dan, Hrvatska nema predstavnika, ali sigurno će biti uzbudljivo. Šaljem Vam hladne liverpoolske pozdrave iz Medijskog centra Svjetskog prvenstva u gimnastici. Ispred mene šalica prave engleske kave i mandarina! Baš pitoreskno, ali uvijek može i bolje. Već se večeras vidim u nekom od pubova jer su još ostale samo dvije noći za pamćenje…
Slobodan Kadić
