Postoje nogometaši koji kroz klubove samo prolaze. Odigraju svoje utakmice, postignu poneki pogodak, ostave trag u zapisnicima i nastave dalje. A postoje i oni drugi, čije se ime s godinama toliko veže uz jedan klub, jedno igralište i jednu sredinu da ih je gotovo nemoguće zamisliti odvojeno.
Marijan Velić, popularni Špena, pripada ovoj drugoj skupini, i to ne u jednom, nego u dva kluba!
Deset godina nosio je dres orahovačkog Papuka, igrao trećeligaški nogomet, prolazio pobjede, poraze, svlačionice pune veselja i one u kojima se nakon utakmice nije čula ni riječ. Na igralištu podno Ružice grada ostavio je velik dio svoje nogometne mladosti, stasao kao igrač i izgradio prijateljstva koja su nadživjela rezultate i prvenstvene sezone, a onda je život napisao drukčiji nastavak.
Ljubav ga je odvela u Dolce. Svojoj Ines rekao je sudbonosno „da”, a s novim životnim poglavljem stigao je i novi nogometni dom, DOŠK. Igralište na Parku, na kojem je tijekom godina ostavio toliko znoja, truda, emocija i ljubavi prema nogometu da se čovjek gotovo zapita bi li bilo pretjerano jednoga dana to igralište nazvati njegovim imenom. Tko poznaje Špenu, zna da u toj rečenici nema mnogo pretjerivanja.
Danas, u zrelijim igračkim godinama, umjesto protivničkih obrambenih igrača najveći su mu suparnik ozljede. Ove sezone gotovo ga uopće nema na travnjaku. Pokušava se vratiti, pokušava pronaći način da ponovno zaigra, ali tijelo više ne sluša uvijek ono što srce želi. I zato je, barem zasad, izabrao ono najvažnije, život bez boli.
U subotu će veliki gradski derbi Papuka i DOŠK-a pratiti sa svojim sumještanima. Neće biti među onima koji će na travnjaku odlučivati o pobjedniku, ali teško je pronaći boljeg sugovornika za utakmicu u kojoj se sastaju njegova dva najdraža kluba.
- Nakon deset sezona provedenih u Papuku mogu reći da sam se tamo profilirao i kao igrač i kao čovjek. Bilo je prekrasnih trenutaka, odličnih igrača, trenera, ljudi iz kluba, osoblja i ekonoma. Sve su to uspomene koje ostaju. No, jednostavno, s vremenom dolazi do zasićenja, obveze postaju sve veće, počinje stvaranje obiteljskog života i odlučio sam potražiti nove izazove – prisjeća se Velić.
Papuk mu je dao mnogo, ali nogomet je u jednom trenutku morao pronaći svoje mjesto među svakodnevnim obvezama.
- Obveze su bile prevelike da bih mogao pratiti ritam treninga i utakmica kakav se tražio, logičan i ljudski izbor bili su Dolci. Supruga Ines je iz Dolaca i tu je započelo novo poglavlje. Na početku je bilo jako teško, ali nakon nekoliko sezona osvojili smo ligu pod vodstvom trenera Mirka Milolože. Od tada su stvari krenule nabolje, klub se podigao na višu razinu i počela je jedna lijepa nogometna priča – govori Špena.
U Dolcima nije pronašao samo novi klub, pronašao je sredinu u kojoj se nogomet živi na poseban način. Ondje se ne igra samo zbog bodova i plasmana, igra se za ljude koji stoje uz ogradu, za prijatelje iz djetinjstva, za susjede, za mjesto koje svakoga vikenda živi sa svojim DOŠK-om.
A onda je došla ova sezona, sezona u kojoj je Špena više vremena proveo razmišljajući o povratku nego igrajući. Ozljede su ga udaljile od momčadi upravo u trenucima kada bi joj najradije pomogao. I teško mu je, to ne skriva.
- Žao mi je što sam cijelu sezonu ozlijeđen i što nisam mogao pomoći dečkima. Ali nogomet je kolektivna igra i ne treba nikoga posebno izdvajati. Momčad i rezultat uvijek na kraju nekoga stave u prvi plan – kaže Velić, pokazujući koliko mu je važnije zajedništvo od osobnog učinka.
Ipak, u subotu neće biti riječ o bilo kakvoj utakmici. Papuk i DOŠK nakon dugo vremena ponovno će se sastati u službenom prvenstvenom susretu. Zaostala utakmica 10. kola Prve županijske nogometne lige donosi rivalstvo koje ima svoju povijest, svoju težinu i posebnu draž. Špena dobro zna što znači igrati takve utakmice. Zna kakav je osjećaj kada se tribine napune, kada se svaki duel prati s posebnom pozornošću i kada jedna pogreška ili jedan trenutak nadahnuća mogu odlučiti sve.
- Mislim da će pobjedi biti jako blizu ona momčad koja bude hladnije glave. U ovakvim utakmicama emocije su velike i upravo zato treba ostati miran, koncentriran i pametan – smatra Velić.
A svojim suigračima iz DOŠK-a nema namjeru držati posebne govore.
- Dečkima ne treba puno govoriti. Oni su dovoljno unutra, znaju što ova utakmica znači Dolcima i DOŠK-u. Znaju što se od njih očekuje i koliko je ovaj susret važan svima koji vole naš klub – poručuje dugogodišnji kapetan.
U cijeloj priči postoji još jedna zanimljiva poveznica. Predsjednik Papuka Hrvoje Gubeljak također je Dolčanin, a sa Špenom ga vežu i rodbinske veze. Tako će se u subotu na suprotnim stranama naći dvojica ljudi koji se dobro poznaju, dijele obiteljske veze i ljubav prema nogometu, ali će svaki navijati za svoj klub.
Špena je zato na kraju razgovora imao i posebnu poruku.
- Pozdrav mojem rođaku Hrvoju Gubeljaku! Papuku veliki respekt i poštovanje, ali nadam se da ćemo moji suigrači, trener i ja na kraju izaći kao pobjednici. Hvala portalu 33515 na svemu što radi z anas amatere i sportski pozdrav svima. Ajmo DOŠK! – zaključio je Marijan Velić.
I možda je upravo njegova priča najbolji dokaz koliko je subotnji derbi poseban. Deset godina Papuka, godine provedene u DOŠK-u, dva dresa koja se ne zaboravljaju, dvije svlačionice koje su oblikovale njegov nogometni život.
U subotu neće navući kopačke, neće povesti svoje suigrače na teren, neće se boriti za svaku loptu niti će moći pomoći kada utakmica postane najteža. Bit će uz igralište, među svojim Dolčanima, i navijati za DOŠK.
A kada se na travnjaku podno Ružice grada pojave Papuk i DOŠK, Špena će gledati dvije momčadi, ali i dva velika poglavlja vlastitog života, jer neke utakmice završe nakon devedeset minuta, a neki dresovi ostanu u čovjeku zauvijek.



