Neke se stvari u životu ne mjere godinama, nego osjećajem koji ostave, a kada se nakon 11 godina vratite na isto mjesto i ponovno osjetite istu snagu emocije, onda znate da ste svjedočili nečemu posebnom.
Sarajevski stadion Koševo sinoć je još jednom bio mjesto velike glazbene priče. Među desecima tisuća ljudi bio sam i ja, baš kao i prije 11 godina, kada sam prvi put doživio atmosferu jednog velikog koncerta Dine Merlina na ovom stadionu. Razlika je samo u godinama koje su prošle, a ono što je ostalo isto, je publika koja pjeva iz sveg glasa, energija koja se osjeti na svakom koraku i umjetnik koji i dalje zna povezati cijeli stadion u jedan glas.
Treći koncert Dine Merlina na Koševu pokazao je ono što mnogi već odavno znaju, riječ je o jednom od najvećih glazbenika ovih prostora. Brojke su impresivne, oko 60 tisuća ljudi na jednoj večeri, odnosno gotovo 180 tisuća posjetitelja tijekom tri koncerta, dovoljno govore o veličini ovog događaja.
No, iza brojki ostaje ono važnije, atmosfera. Dino Merlin je još jednom pokazao zašto traje desetljećima, siguran, emotivan i potpuno posvećen publici, vodio je stadion kroz svoje najveće pjesme, a publika mu je uzvratila onako kako samo Sarajevo i Koševo znaju, glasno, iskreno i s puno emocija.
Cijeli koncert bio je produkcijski na vrhunskoj razini, scena, rasvjeta, vizualni efekti i posebno zvuk bili su na razini najvećih svjetskih produkcija, sve je funkcioniralo savršeno, a Dino Merlin i njegovi gosti opravdali su očekivanja.
Poseban trenutak večeri bio je posvećen legendarnom Halidu Bešliću, nebo iznad pozornice ispunili su dronovi koji su iscrtali lik velikog Halida, što je kod publike izazvalo snažne emocije. Bio je to prekrasan znak poštovanja prema čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u glazbi ovih prostora.
Naravno, kod ovakvih koncerata uvijek ostaje ono pitanje, je li se moglo još nešto čuti? Kada iza sebe imate karijeru poput Dine Merlina, gotovo je nemoguće složiti playlistu kojom će svi biti potpuno zadovoljni, sigurno je bilo onih koji su očekivali neku svoju omiljenu pjesmu više, ali to je ujedno i dokaz koliko velik glazbeni opus ima.
Nakon 11 godina ponovno sam napustio Koševo s istim osjećajem, da sam bio dio jedne velike večeri, jer neki koncerti završe kada se ugase reflektori, a neki ostanu još dugo nakon posljednje pjesme.
Koševo i Dino Merlin još su jednom pokazali zašto glazba nema granice.
