Milenko Beneš bio je prava “prva violina” Dinama iz Josipova tijekom polusezone u Prvoj ŽNL. Kad je izlazio na teren, Dinamo je igrao s dodatnom energijom i borbenošću, a njegova nazočnost odmah je mijenjala ritam igre. Zabio je 16 pogodaka u polusezoni i završio kao treći strijelac lige, dok je u poretku za Igrača sezone 3. Trofej “Vina Patkoš” Prva ŽNL sezona 2025./2026., trenutno vodeći igrač. Iako statistika pokazuje njegovu snagu na terenu, polusezona je za Beneša bila izuzetno zahtjevna, svaka utakmica donijela je fizičke i psihičke izazove, a njegova predanost i borbenost nikada nisu posustali.
Iako smo zamolili samo za nekoliko rečenica zahvale svojim glasačima, Beneš je progovorio i svemu, osobnim tragedijama, sucima i pogodovanjima, budućnosti, mladima.
Jedan od rijetkih bez dlake na jeziku, svjestan svega onog što je kao javna osoba i sportaš, danas javno izgovorio:
- Hvala Vam za svaki objavljeni članak jer na taj način popularizirate nogomet, kako u županiji tako i šire. Ovaj put ću reći pokoju rečenicu više jer je ova polusezona bila jako zahtjevna za mene, kako fizički, tako i psihički. Kako zadnji trening imam davne 2013. godine, nije da se smatram nogometašem i svaka utakmica mi je mučenje. Posebno kad pola sata prije utakmice izađem iz automobila jer dolazim iz Zagreba, a noge su mi tada drvene. Loptu najvjerojatnije neću dotaknuti do ožujka iduće godine, možda jednu utakmicu s prijateljima na zimskom turniru. Ovo govorim samo zato da zapravo vidimo koliko je nogomet ‘nazadovao’ posljednjih godina – iskreno je progovorio Beneš.
Dodao je kako su promjene u nogometu vidljive, ali ne uvijek pozitivne:
- Puno toga je lošeg u mojoj omiljenoj igri. Djeca koriste slobodno vrijeme gledajući u ekran, a igrališta su najčešće prazna. Iako je infrastruktura puno bolja nego kada sam i sam bio dijete, uvjeti za treniranje su puno bolji, a i financijska moć svakog roditelja je veća. Rijetko na terenu vidim nekog ‘klinca’, koji izgara za svakom loptom i uživa u nogometu. Puno je razloga što nogomet nazaduje, no nije vrijeme da ih sada nabrajam – dodao je Beneš.
Unatoč izazovima, Beneš je istaknuo važnost timskog duha i pobjeda ekipe:
- Biti na vrhu poretka uz ovoliko kvalitetnih igrača govori kako sam imao dobru polusezonu, ali rado bih to zamijenio s tim da je moja ekipa malo bliže vrhu ljestvice. Nogomet je ipak timski sport i najbitnije je da ekipa pobjeđuje. Zamijenio bih svaki gol za poneki bod. Žao mi je i što nogometni ‘fosili’ poput mene i dalje igraju i imaju što reći na terenu. Žao mi je što nema mlađih, da me sa tim što su bolji ne pošalju u mirovinu. Da se poslije utakmice postidim i završim ovo mučenje. Ipak, nisam prestao ni nakon dvadesetak zastoja srca. Nekoliko mjeseci nakon operacije srca sam ponovo igrao.
Sezona je bila emotivno zahtjevna i zbog osobnih tragedija:
- Ova polusezona mi je, kako sam rekao, jedna od težih. Izgubio sam jednog od najboljih prijatelja, koji mi je u mnogim klubovima bio suigrač. Neke utakmice sam igrao doslovno za njega, a ne prođe dan da ga se ne sjetim. Danijel Kolomaz je bio oličenje čovjeka i sportaša. Isto tako otac mi je imao težak moždani udar. Ne može normalno jesti, piti, niti govoriti, a ipak je u automobilu sjedio i gledao svaku domaćinsku utakmicu. On mi je usadio svu tu ljubav prema nogometu i bio sam sretan jer me i dalje gleda kako igram. Zbog toga sam na terenu bio možda previše nervozan i svaka utakmica mi je bila emotivnija nego prije.
Beneš se dotaknuo i suđenja i sudaca i nije štedio nikoga:
- Iako nisam osoba koja se zamarala sudačkim odlukama, smatram da je i nivo suđenja u silaznoj putanji. Kako često kažem, nije mi toliki problem neznanje sudaca, ali kad me netko namjerno krade samo zato što može, smanjuje mi užitak igre. Suci često sude po naputku, najčešće guraju neku određenu ekipu za koju još prije početka sezone odluče da će biti prva, što zbog političkih ili financijskih ambicija. A ti trebaš igrati i mirno gledati kako te netko krade iz tjedna u tjedan. Kad poludiš, onda si agresivac, neodgojen i incidentan, a suci napreduju po podobnosti i poslušnosti.
Na kraju, Beneš razmišlja o svojoj budućnosti u klubu:
- Moram sjesti za stol sa predsjednikom kluba i odlučiti što dalje. Ne idem iz Dinama, ali moram razmisliti hoću li igrati ili biti podrška s klupe savjetima i iskustvom. Ostali su mi neki nenovčani ‘dugovi’ koje moram riješiti. Samo da je zdravlja, jer strahova drugih nemam – zaključio je jedan od ponajboljih nogometaša Prve ŽNL.
Milenko Beneš svojom iskrenošću i predanošću nogometu još jednom pokazuje koliko su emocije, timski duh i osobna posvećenost važni u amaterskom sportu, ali i koliko izazovi mogu oblikovati polusezonu jednog sportaša.
