10.5 C
Orahovica
Subota, 13 travnja, 2024
spot_img

Božidar Čošić – Ponosan sam na jučerašnju partiju, moje unuke i dolazak Osijeka

- Advertisement -

Puno je jučer bilo „viđenih“ ljudi na stadionu Papuka, bilo je i onih koji dođu svake prijestupne, ali bilo je i onih koji se tamo osjećaju kao u svom dnevnom boravku, jer ne doći na jučerašnju utakmicu, a voliš nogomet, bio bi smrtni grijeh. Posjeta je bila solidna, iako su „“šefovi“ očekivali koju glavu više, no kriza, inflacija, recesija, INA, igraju vrlo veliku ulogu. Danas se počelo gledati na svaku kunu, no to je ipak tema za neke „zatvorene“ sjednice.

Kod njega su jučer emocije bile pomiješane, miješale su se sreća, zadovoljstvo, bijes, ljutnja, na koncu je ipak kući otišao s osmijehom na licu.

I jučer je sa svojom kapom na glavi sjeo na „balkon“ od kuda uvijek prati utakmice. Ono što krasi njega i njegovu obitelj jest da gotovo svi dolaze na utakmice, supruga, kćerke, zetovi, unuci, a on ne propušta niti jednu, osim kada nije na ribolovu, jer tamo, ispod mosta, liječi „tišinu“.

Božidar Čošić – Čos, igrač, trener, sportski radnik, pionir je i vojnik kluba. S manjim prekidima (ostavio dubok trag i u „Rupi“) u Papuku Osječko 1664 je gotovo cijeli život i sada kada je duboko zagazio u „treću dob“ ponovo je aktivan, pomaže, najviše organizacijski, ali i savjetima unucima za koje svim srcem navija. Jučer je bio sretan i zadovoljan  jer Papuk je izbacio renomiranog protivnika, ali i bijesan jer je unuk (Matej Rukavina) morao pomoći tražiti u bolnici, a nakon opasnog „laktarenja“ jednog karlovačkog igrača, kojeg nije vidio samo mlađahni osječki sudac Janjić.

I jučer se s „balkona“ od Čosa moglo čuti , „dobro je,  doći će sine druga, samo igraj“, ali i ona poznata „ma daj molim te, ma daj molim te“, čula se i pokoja česta uzrečica na sportskim terenima, ali sve je to nogometni folklor, pa Boži sve opraštamo.

Na naš upit da li  je jučerašnja Papukova pobjeda najveća  u hrvatskoj povijesti Čos je odgovorio:

  • Ma mislim da je, izbacili smo u jednoj natjecateljskoj utakmici najrenomiranijeg protivnika kojeg smo dobili. Čestitam treneru i momcima na šahovskoj partiji i spremnosti koju su pokazali. Ponosni smo svi na njih – rekao je u uvodu Čošić.

Božidar najviše voli doći pogledati svoje unuke, četvorica igraju u klubu, a rasporedili su se od seniora, juniora, pionira, početnika. Jeli to najveća radost jednog djeda:

  • Da,  u svakom slučaju, moja radost tek sada ide, ja da nisam lanjske godine potegnuo s klincima, tko zna dali bi bilo ove utakmice. Drago mi je da gledam svoje unuke tu na ovom igralištu, tada sam najsretniji i najponosniji.

Iako su u klubu očekivali Dinamo, Rijeku ili Hajduk, u Orahovicu 19. listopada stiže Osijek. Bit će to najveća natjecateljska utakmica Papuka Osječkog 1664 u proteklih 30 godina:

  • Drago mi je da dolazi Osijek, posebno zbog Kuleševića i Malovana koji su bili ovdje i koje sam trenirao. Možda smo očekivali Dinamo, Hajduk, Rijeku, jer Osijek nam je tu i s Osijekom smo odigrali puno prijateljskih utakmica, no nikada natjecateljsku. Veselimo se svi velikom nogometnom događaju koji nas očekuje – zaključio je Božidar Čošić

Imali smo potrebu napisati ovaj tekst, jer Božidar je sportaš od glave do pete, na svakoj je utakmici, ali ne prati on samo nogomet, baci oko na sve ono što je vezano uz sport, naravno samo ne onda kada teta Silva da zapovijed za kućanske poslove.

Očekivali smo na koncu razgovora neko pitanje o Hajduku, Splitu, Torcidi, no on je rekao „Pitaj Marijanu kada će te pustiti da idemo u ribu?“

Kada vi kažete učitelju!!!!!!!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije