- Advertisement -
Mataaaa prva !!!! Ovaj uzvik nikada ne mogu zaboraviti. Jedan orahovački trener tako je usmjeravao svog igrača prilikom svakog prekida, a ovaj mu je u dosta navrata, naravno ako je to poslušao, vraćao pogotkom. Damir Matajčić (45), poznatiji i kao Mata, kao i prva naša dva sugovornika, danas je daleko od nogometa, ali se svega sjeća kao da je danas:
– Kako se ne bi sjećao, svakog svog pogotka. Zavada je vikao „Mata prva“, hahahah kako je samo znao viknuti, ali bio je odličan trener, cijenio je on mene ali i ja njega – počeo je svoju priču za Sport 33515, ovaj rođeni Vukovarac, koji je zbog ratnih strahota, svoje Borovo zamijenio Orahovicom, a potom i Slavonskim Brodom, Suhopoljem, Ljubuškim …..
– 91.godine počinje rat, tenkovi u mom Borovu, a ja onako dječački zaigran (14 godina) uzimam loptu, sjedam na bicikl i na igralište. Samo golovi, bez mreža, i ja ne velikom stadionu. Uzeo sam loptu i s centra kretao prema golovima šutirajući, kažem na golove bez mreža. Sjećam se počela je kiša i to gadna kiša, no ja ne odustajem. Tada je iz tenka izašao vojnik s kabanicom i puškom u ruci i gledao me kako ja po kiši sam nabijam tu loptu. Nije rekao ni riječi, samo me gledao – sjetno se sjeća Matajčić svojih pionirskih početaka u Borovu.
Samo 15 dana nakon tog događaja Matajčić je s ocem (danas pokojni), majkom i sestrom doselio u Orahovicu:
– Volio sam Orahovicu, stekao sam tu puno prijatelja, a i moj nogometni razvoj bio je odličan. Igrao sam Treću i Drugu ligu tada s Papukom, imali smo sjajnu momčad. Da lijepi dani – kaže Mata.
Nogometni put potom ga je odveo u tri prvoligaša, dva u Hrvatskoj te jednog u BiH:
– Marsonia, Suhopolje, Ljubuški. Igrao sam tada svoj nogomet karijere. Nisam bio baš sretan u Suhopolju, jer smatram da sam morao više igrati. Na prijateljskim utakmica sam bio sjajan, no kada je u pitanju bilo prvenstvo, nije me bilo na mapi. U „Marsi“ sam dijelio svlačionicu s Veldinom Karićem i Edinom Mujčinom, i to su dva najbolja igrača s kojima sam igrao u svojoj karijeri, iako ne smijem zaboraviti, kada je riječ o malom nogometu tu su bez premca bili Mario Petrović i Braslav Ostojić. Umalo zaboravih pokojnog Daniela Popovića iz Vukovara. Igrali smo skupa Drugu ligu u Vukovaru, kako je to bio brz igrač. Sjećam se kako smo razbili Sesvete (Da Silva, Zahora i ostali). Čudo od igrača – nije se zaustavljao Mata.
Puno trenera imalo je privilegiju raditi s ovim sjajnim nogometašem, no on je izdvojio samo jednoga:
– Rajko Magić bio je nogometni vizionar. Obožavao sam njegove treninge, imao je viziju. Sjajno nas je pripremio u Suhopolju, ali samo tri dana prije početka HNL-a su ga potjerali. Moj najbolji trener. Spomenut ću i Barišu Majića koji me vodio u Ljubuškom u BiH. Bio sam odličan tamo, zabio sam jedno 8 pogodaka u polusezoni, trebao sam tada biti prodan, no……
Karijera je trajala petnaestak godina:
– Brzo je sve to prošlo,no nije sve bilo tako sjajno. Bilo je tu svakakvih prevara, priča, obećanja. Da danas krećem s karijerom na taj segment bih posebno pripazio, sve na papir i potpis. Oni koji se bave s nogometom znaju o čemu pričam – rekao je pomalo razočaravajuće Damir.
Danas je Damir, kao i mnogo mladih, odlučio svoj kruh zarađivati van granica RH:
– Kao i moj pokojni otac, koji mi je bio uzor u svemu, i ja danas se bavim prijevozom u Njemačkoj imam svoj obrt i svoj kamion i vozim. Oženjen sam s Natašom i imam troje djece, sina Luksa i dvije kćerke Auroru i Emili. Daleko sam od nogometa, ne pratim puno od kada sam otišao iz HR. Nekad na TV kada igra Hrvatska, sve ostalo jakooo slabo. Eto pratim mog nećaka Karla Miljanića (Cibalia) – rekao je na koncu Matajčić koji nije zaboravio pozdraviti sve u Orahovici:
– Pozdravljam sve svoje prijatelje, bivše suigrače, trenere, navijače. Nadam se da ćemo se još koji puta vidjeti i zajedno protresti sve ono kroz što smo igrajući u Orahovici prošli. Hvala i vama što ste me se sjetili – rekao je ovaj sjajni mladić, koji nije bio posebno brz, ali je zato bio „ubojica“ šesnaesterca.
Mataaaaaaaaaa prvaaaaaaa!!!!!!!!
